Prvi vjesnici proljeća svake godine me jako obraduju. Šafrani i visibabe, tulipani…Pogotovo ove godine. Ove godine svjetu je posebno potrebno nešto lijepo. I zdravo.

Ima još jedan vjesnik ranoga proljeća, možda čak i jedan od prvih  koji svakako zaslužuje pažnju. Bärlauch, medvjeđi luk, sremuš…Od kada sam ga otkrila i upoznala željno ga iščekujem svakog proljeća.

Legenda po kojoj je vjerovatno i dobio ime kaže da je Mali Medvjed iz sazvježđa Mali i Veliki Medvjed odlučio prije puno godina, da virne do Zemlje i vidi šta se dole dešava jer mu je gore bilo jako dosadno i nije imao drušvo za igru. Iskoristio je prvu nepažnju Velikog Medvjeda i spustio se na Zemlju. Ubrzo je shvatio da je to bila greška jer je danima hodao kroz gustu šumu i ničega osim drveća i šipražja tu nije bilo. Razočaran da nije našao prijatelje za igru htio se već vratiti ali je usljed dugoga hodanja bio toliko iscrpljen i stomak ga je jako bolio. Bivao je sve slabiji a u stomaku mu je sve gorilo. Iscrpljen i bolestan legao je na travu bez snage da se vrati doma.

Mala djevojčica Anuka iz jednoga indijanskog plemena sakupljala je bilje po šumi i od toga pravila ljekovite čajeve i kreme kojima je onda liječila životinje. Toga dana je sakupljala ljekovitu biljku nalik na češnjak i naletila na bolesnoga Maloga Medvjeda.

,,Oh, jadan mali kako je samo umoran,‘‘ pomislila je Anuk i brzo nabrala buketić lukaste biljke i dala ga jesti Malom Medvjedu. Pun povjerenja u djevojčicu Medvjed je pojeo zelene listove i odmah mu je bilo bolje. Nakon nekoliko dana svakodnevnog konzumiranja ljekovite biljke Medvjed je već bio skroz fit. Imao je snagu za povratak.

Anuk ga je upozorila da mora brzo bježati jer da su ublizini lovci koji bi ga mogli pronaći i ubiti ga, stoga je Mali Medvjed odlučio da je vrijeme da se vrati na nebo. Sada je već bio pun snage. Na rastanku je još brzo strpao djevojčici nešto u ruku i nestao. Otvorivši dlan Anuk je vidjela da joj je Medvjed ostavio jednu svoju kandžu i uskoro je shvatila da kandža ima čarobnu snagu pa je od nje izradila zaštitni amulet.

Na nebu su se pak svi obradovali povratku Malog Medvjeda a pogotovo Veliki Medvjed. U znak zahvale za pomoć Veliki Medvjed je pojačao ljekovitost zelene biljke sa mirisom češnjaka za duplo i od tada se ona zove Medvjeđi luk, Bärlauch.

Duboko vjerujem da se priroda pobrinula za nas i da nam je darovala toliko blago potpuno besplatno i dostupno za svakoga. Vjerujem da nam Medvjeđi luk kao što je pomogao i Malom Medvjedu može očistiti i ojačati tijelo nakon duge zime, pa nije čudo da nam je upravo na samom kraju zime priroda ponudila upravo tu biljku.

Različiti su načini kako ga možemo konzumirati, najbolje bi bilo bez puno prerade, svježe kao salatu, ali u jednoj toploj juhi ili namazu također je fenomenalan. Znam skeptike koji bi na zelenu tekućinu u tanjuru mrštili lice, ali su ubrzo shvatili koliko je ukusno i zatim počeli i sami sakupljati Medvjeđi luk i spremati ga.

Ja ga sitno iscjeckanog sa limunom, soli i maslinovim uljem imam kao bazu za mnoga jela, a takav može ostati i po nekoliko mjeseci.

Ako niste sigurni da ga možda ne zamjenite sa đurđevkom koji ima slične listove ali je otrovan, povedite nekoga ko se razumije i zna razliku, između te dvije biljke, ili kupite jednostavno koju vezicu ubranoga Medvjeđeg luka.

On je već odavno ušao na velika vrata supermarketa, i našao je mjesto u mnogim restoranima i kućnim trpezama.

 Takvo mjesto s pravom zaslužuje.